Ekspedicija zvana Medvednica transverzala
Svaki planinar koji je krenuo planinariti u Zagrebu prošao je barem jednu stazu na Medvednici a mi koji smo ih prošli nekoliko i zatim otkrili da postoji ta famozna staza broj 1 koja vodi od jednog kraja Medvednice do drugog po transverzali odmah smo je upisali na listu planinarskih puteva koje svakako planiramo prijeći. Sama ideja se pojavila spontano kroz priču te je odluka donesena vrlo brzo i sve je dogovoreno na sastanku društva. Tako smo Filip, Sebastijan, Krešo, Martin, Romana i ja krenuli u subotu 17.6. u 8:30 h iz Podsuseda. Unatoč strahu od vrućine krenuli smo nešto kasnije od planiranog jer smo transverzalu odlučili podijeliti na 2 dana te prenoćiti u našem planinarskom domu Grafičar. Sama staza od Podsuseda do Kamenih svatova nije bila pretjerano zahtjevna jer nije bilo većih uspona ali smo na stazi uglavnom bili sami osim još jedne ekipe koje ja također ispitivala teren za prelazak transverzale te smo iz priče saznali da su oni istu planirali proći u jednom danu te su nas ubrzo prestigli bržim tempom. U planinarskoj kući Kameni svatovi napravili smo malu pauzu s obzirom na to da smo do tamo hodali nešto duže od 2 sata. Kuća je bila otvorena te je bilo i drugih planinara koji su isto odlučili tu subotu provesti u prirodi.
Put smo nastavili preko vrha s kojeg se pružao pogled na zapad. Nastavili smo dalje prema planinarskom domu Glavica u kojem smo napravili malo dužu pauzu uz štrudlu i palačinke a neki su popili i pivo. Prvi dio puta do doma nas je vodio uzbrdo ali je ostatak puta bio uglavnom ravan te smo ga jednostavno prošli za oko sat vremena. Nakon odmora planinarenje smo nastavili preko livade Ponikve gdje je planinarko društvo Medvednica imalo malu feštu uz roštilj te nam je malo falilo da im se ne pridružimo ali još je dosta puta bilo pred nama. Na putu smo našli i zgodan bivak te se više nismo brinuli hoće li nas zateći mrak jer smo znali da uvijek možemo negdje prespavati u šumi.
Odlučili smo slijediti našu stazu broj 1 koja nas je vodila do slapa Sopot te smo se po dosta strmom putu spustili prema dolje kako bismo vidjeli taj magični slap. Kod slapa smo malo zastali kako bismo uživali u svježijem zraku koji je rashladila voda iz slapa te zabilježili i ovaj dio puta s nekoliko fotografija.
Nastavili smo stazom broj 4 jer smo odlučili presjeći put do našeg cilja za taj dan stazom broj 8 umjesto ići najprije do PD Risnjaka kako nas je vodila staza broj 1. Uspon četvorkom nije bio nimalo lak te smo mentalno zabilježili tu stazu za ubuduće kako bismo je izbjegavali. Na križanju četvorke i osmice napravili smo predah kako bismo povratili dah te nastavili dalje. Ostatak puta je bio uglavnom ravan te nas je hladio blagi povjetarac koji je put učinio lakšim i optimalnim za hodanje. Pred samim domom nas je dočekao malo veći uspon koji smo svladali s lakoćom jer smo znali da nas s druge strane brda čeka zasluženi odmor. U domu smo se okrijepili s grahom te ipak odlučili napraviti i roštilj uz pomoć Tihomira i Nere, naših članova koji su nas tamo dočekali. Noć na planini na prijelazu iz proljeća u vruće ljeto bila je odlična ideja. Iskoristili smo priliku te prošetali do vidikovca vidjeti kako izgleda Zagreb u noći i nakon toga zaspali čvrstim snom na ugodnim ležajevima u domu uz osvježavajući povjetarac koji je puhao izvana.
Ujutro smo se kratko pozdravili s Martinom i Romanom koji su odlučili ovdje završiti put te nam se pridružila Marija koja se popela do Grafičara iz Mikulića. Činilo nam se da smo na planini već sto godina premda smo zapravo bili tek jedan dan. Toliko je bilo lijepo maknuti se iz gužve grada i uživati u prirodi.
Opet smo odlučili malo skratiti stazu te smo se odmah uspeli do vrha Sljemena bez spuštanja na Kraljičin zdenca. Preko vrha smo došli do Planinarskog doma Puntijarka gdje smo kratko zastali kako bismo doručkovali te nastavili dalje prema Planinarskom domu Hunjka preskočivši Humlove stube.
Od tuda je staza krenula silaznim putem te nas dovela do Planinarskog doma Gorščica. Dom je bio zatvoren ali je livada oko doma bila puna planinara i rekreativaca te smo i mi odlučili napraviti kraću pauzu i sjeli na livadu. Odjednom smo čuli poznate glasove i spominjanje nas Grafičaraca te ugledali Ivanu, Vesnu i Petru iz našeg društva koje su nam se uskoro pridružile na livadi. Zbog drugih obveza ovog puta se nisu odlučile s nama proći transverzalu ali su nas ohrabrile za nastavak.
Odlučili smo se do kraja spustiti po našoj planiranoj stazi broj 1 te ugodnom šetnjom kroz šumu istočnog dijela Medvednice došetali smo do Planinarskog doma Lipa. Ovdje smo zatekli pun dom budući da je bio dan Planinarskog društva Lipa te se odmorili uz fini ručak i svirku uživo.
Polako smo već osjećali umor te smo lagano nastavili dalje nizbrdo što nam je ipak bilo lakše nego uspinjanje. Put nas je kroz šumu doveo do asfaltirane ceste te smo uz pratnju jednog planinara iz planinarskog društva Lipa prešli ostatak puta. Pri kraju smo čak malo požurili kako bismo stigli na autobus te se uspjeli spustiti do 17h. Ipak nismo zaobišli ni planinarski dom Vugrovec, koji se nalazio na transverzali, te se zadnjim snagama uspeli do njega uz nadu da će nas tamo dočekati hladno piće ali dom je bio zatvoren. Unatoč umoru i pokojem žulju zaključili smo da bi svakako mi koji živimo u Zagrebu trebali jednom godišnje proći ovu stazu. Medvednica nam je tako blizu i pruža nam predivnu prirodu za odmor i rekreaciju te je prava šteta ne iskoristiti je.
