Susret PD Grafičar i PD Delo na Dugom otoku
07.- 09.05.2010.
V petek dopoldan smo se vsi polni pričakovanj odpeljali na morje. Tako je, na morje, čeprav je v tem času še precej hladno. Kdo mi? Planinci planinskega društva Dela. Že nekaj let nam planinci planinskega društva Grafičar pripravljajo prečudovite majske izlete po Jadranskih otokih. Tokrat je bil na vrsti Dugi otok, največji v zadarskem arhipelagu dolg celih 45 km.
Imeli smo dovolj časa do srečanja z planinci Grafičarji, zato sta si Dušan in Pavle omislila, da se med potjo še povzpnemo na goro Zir, ki ni daleč od poti proti Zadru. Vendar jima je ta načrt spodletel, ker sta zgrešila izstop iz avtoceste. Nekaterim od nas je to po drugi strani še ugajalo, ker se nam res ni ljubilo hiteti na približno 800m visoki hrib. Najbolj zagnani, pa so sklenili, da nam prihodnje leto Zir ne uide. Tako smo v Zadar prišli nekaj prej in smo imeli čas se sprehoditi, ogledati nekaj zanimivosti, ter se pogreti ob kavici na toplem soncu.
Kmalu so za nami prišli tudi naši prijatelji. Pozdravljanje je bilo prisrčno, saj smo vedno veseli kadar se dobimo, saj vemo, da bomo preživeli čudovite dni.
S trajektom smo se prepeljali do trajektne luke Brbinj na Dugem otoku. V poznih urah smo se namestili v hotelu Luka v mestu Luka.
V soboto zjutraj nas je prebudil dež. Nekam čudno smo se gledali in premišljevali kako se bo izpeljal predviden program. Po zajtrku, ko smo se vkrcali na barko Plava laguna je lilo kot iz škafa. Barka je dobro zaščitena pred dežjem, tako, da se je razpoloženje takoj popravilo.
Plovba je bila mirna in so se nekateri navkljub dežju povzpeli na svetilnik Tajer na otoku Sestrice. Med plovbo med otoki Kornatov se je zjasnilo in posijalo je toplo sonce. Ustavili smo se v zalivu Mir v parku prirode Telaščica. Vlado je bolje pripravljene planince popeljal na malo daljšo turo. Nekaj, pa se nas je povzpelo na vrh pečin od koder je bil prelep razgled na ostale otoke in daleč v daljavo. Otoki so v tem letnem času zeleni in bujni spomladanskega cvetja. Žajbelj ima lepe modre cvetove.
Kapitan Barke Plave lagune nas je pogostil z dobrimi ribami na žaru in vinom na otoku Kornat. Predno smo se vrnili v Luko smo se ustavili še v Žmanu, kjer smo imeli priliko kupiti kozji sir, oljčno olje in dobro travarico. Nekoč se je dobil tu žajbljev med, vendar se s čebelarstvom ne ukvarjajo več. Polni lepih vtisov smo se vrnili v hotel in se ob dobri glasbi in plesu družili do poznih ur.
V nedeljo po zajtrku smo se sprehodili do podzemne jame Strašna peč. Obiskali svetilnik Veli rat na rtu Punta bianka. Vožnja na trajektu nam je hitro minila ob klepetu.
Na poti smo se še ustavili in spraznili nahrbtnike in torbe in ugotovili, da bi ob vsej tej hrani lahko ostali skupaj še kak dan. Slovo in obljuba, da se vidimo septembra na Klemenči jami.
Vsa čestitka Vlado-tu, da je brez napake izpeljal ta program, ki je bil zelo zahteven.
Hvala!
Zapisala Marjeta Šustar
Pun autobus Slovenaca i autobus grafičara našli su se u Zadru, na putu prema zajedničkom izletu na Dugi otok. U našem su autobusu sva mjesta bila rezervirana. Jedino je Miro Janičijević u isto vrijeme vozio u suprotnom smjeru od našeg.
U Zadru smo se uspjeli pozdravit s morskim orguljama, a sunce na zalazu pozdravilo je nas, dok smo kretali trajektom. Hitchcock je za zadarski zalaz sunca rekao da je najljepši na svijetu, a nama je sada bio još i ljepši zbog neostvarenih loših prognoza meteorologa.
Ali potvrda njihove prognoze dočekala nas je ujutro kad smo se probudili u hotelu u mjestu Luka. Buđenje uz zvukove kiše. Dosadna kiša neumoljivo je padala dok smo se stiskali pod ceradom u brodu Plava laguna. Nebo se pokrilo sivilom, a kroz zamagljenu ceradu nismo ni vidjeli kuda plovimo. Samo na trenutak uspjeli bi vidjeti zelene otoke, kakve ne pamtimo iz vrućih ljetnih mjeseci. Čak su se počele tražiti i karte za belu.
Pod kišobranima smo se popeli do svjetionika Tajer na otoku Sestrica Vela, na ulazu u kornatsko otočje. Nastavili smo dalje prema Telašćici. Kad smo stali na kopno u uvali Mir, pojavilo se sunce i nije prestalo sjati cijeli dan a ni idući.
Veliki dio grupe popeo se na Grpaščak i uživao u pogledu na cijelu Telašćicu i kornatske otoke. I klifovi su tu najotvoreniji pogledu. Ali i oni koji su ostali bliže moru uživali su u šetnji uz more, slano jezero, a s obližnjeg vidikovca iznad restorana upečatljiv je i nezaboravan pogled na klifove. Da ne bi Čorko prespavao sve poglede, pobrinula se Neda koja ga je žednog vodila do vidikovca.
Za ručak smo prešli na otok Kornat u Suhu puntu, a na povratku smo svratili u Žman na degustaciju odličnog sira u maslinovom ulju. Stigli smo u hotel samo da se presvučemo i prepustimo muzici koja je za nas stigla iz Zadra. Svi smo bili za ples. Plesni vlak je prelazio preko terase, po stepenicama dolje, po putu ispod terase, po stepenicama gore pa opet na terasu....
Dado je nadmašio sebe, svi su ga pohvalili za dobro raspoloženje i za vrlo uspješnu grah salatu.
Sutrašnje jutro pripalo je speleološkom dijelu izleta. Hodali smo uz mirise smilja, grmove rascvjetale kadulje i bušina do Strašne peći, spilje koja je već od 1900-te g. otvorena za posjetitelje. Pamti korake Franje Josipa i princa Edwarda što govori o ljepoti same spilje.
Aroma terapija iz vrećica s kaduljom nastavila se i u autobusu kojim smo išli za Veli rat, pogledati i popeti se na najviši svjetionik na Jadranu. U njegovu je fasadu za vrijeme gradnje polovicom 19. stoljeća utrošeno 100000 žumanjaka. Koliko je samo kokoši u to vrijeme bilo na otoku?! I ljudi je bilo mnogo više, a i živjeli su tu. Jedan od najvećih otoka Jadrana danas ima školaraca za nabrojiti na prste, a nekad je tu bila i srednja škola. Čak ni Mardešić nije opstao. Ručali smo naokolo svjetionika i žurili na trajekt. Samo su neki uspjeli prošetati drvoredom iz bajke koji vodi u uvalu Panteru. Na trajektu smo se zvanično pozdravili sa Slovencima, a puse su pale na odmorištu u Lici. Uz hranu koju još nismo uspjeli pojesti i raznolike kolače koji su se uspjeli održati u tajnosti za trenutak rastanka.
Hvala svima i našima i vašima na lijepom i ugodnom druženju. Ovaj literarni uradak nakon mjesaci zabušavanja potaknut je pohvalama članova Dela za našu web stranicu.
Vidimo se na jesen u Kamniškim alpama, na 150-tom zajedničkom susretu PD Delo i Grafičar.
Zapisala Neda Brkić
 |
| Fotografije (foto Neda) |
 |
| Fotografije (foto Dado) |
- Kutak za pjesmu -
Kraj kapele Svete Ane
U tankoj knjizi mojega života pronađe se mnoga lijepa strana, al sreću ćutim ponajveću tada kad se sjetim mladenačkih dana, slušam pjesme mojih prijatelja slušam pjesme radosti, veselja, vidim dragu što me sad ostavlja, nju mi srce još ne zaboravlja.
Kod kapele Svete Ane prošla je mladost naša sva. Mala tek klupa ona sve slatke naše tajne pričat zna. Tamo sprovodili smo sretne dane u zagrljaju ljubavnom, u carstvu prirodnom, kod kapele Svete Ane. U samoborskom divnom kraju tom, u samoborskom divnom kraju tom.
(c) PD Grafičar 2004. / Poruka webmasteru / Broj posjeta: 10083 / Zadnje izmjene: 29. 6. 2007.
