Rude-Oštrc-Poljanice-Vrh Plešivice-Repišče
27.02.2011.

Prohladno, oblačno i maglovito nedjeljno jutro nije nas omelo u namjeri, da dan provedemo u hodanju Samoborskim gorjem. Autobusom smo krenuli put Samobora, gdje smo se snabdjeli delicijama na samoborskoj tržnici, popili kavu u Taksiju i nastavili prema Rudama, gdje je bila startna točka našeg planinarenja. Uspinjali smo se zasnježenim stazama do planinarskog doma "Željezničar" (691 m) pod Oštrcem. Svima nam je godio odmor u toplom domu uz okrijepu iz kvalitetne kulinarske ponude domaćina. Nastavili smo laganom stazom prema Poljanicama. Tu smo nakratko odmorili u poznatom lovačkom domu i nastavili snijegom pokrivenim stazama do vrha Plešivice (779 m). Na vrhu je prva razgledna piramida postavljena davne 1881. godine. Magla nam je sakrila lijepe vidike koji se inače pružaju za lijepa vremena. Brzo smo nastavili dalje po hrptu Plešivice, do sela Repišče. Staza nije markirana, ali je dobro poznaje voditelj ovog izleta, Željko Novak, pa smo sretno stigli na odredište u prijateljski dom naših domaćina. Tu smo odmorili uz hranu iz ruksaka i kuhano vino domaćina. Ovaj kraj je poznat po kvalitetnim vinima što smo svakako morali provjeriti. Bilo je puno šale, recitiranja i pjesme. Dobro su nam išli poznati hitovi, a zapjevali smo i Grafičarsku himnu Vjeke Dominija. Zvonko nas je učio pjesmicu za litru i vodu "Moj klobuk ima tri luknje". Tu je tek bilo smijeha i zabave. Zvonka je posebno razveselilo, što je pjesmicu odmah usvojila i zavoljela naša Nikolina, pa se možemo nadati, da će klobuk (ili šešir) sa tri luknje nastaviti zabavljati i nove generacije planinara.

Obogaćeni dojmovima ovog lijepog izleta, sretno smo se, u ranim večernjim satima, vratili u Zagreb. Evo i nekoliko fotografija.

Zapisala: Vesna Flego

Plešivica 2011 - foto Vesna

povratak na dnevnik »

» povratak na dnevnik

- Kutak za pjesmu -

Dragi naš kaj


Vre tičeki spiju i šume mučiju
naj moja popevka zvoni,
po dolu i gaju,
po dragome kraju,
od kojeg mi lepšega ni.

Tu brat ti je vsaki,
tu doma sem taki,
pogodit bi mogel i speć,
poznati su puti, tu sigde je čuti
ljubljenu domaću mi reč.

I srce mi greje
i z menom se smeje
i v žalosti plače takaj,
em nikaj ni slajše,
ne čuje se rajše,
neg dobri i dragi naš kaj.