Susret PD Grafičar i PD Delo
Dolina Krme, Nacionalni park Triglav
21.05.-22.05.2011.

Subota, lijepo sunčano jutro. Krećemo ispred Cibone. Autobus je pun planinara i dobre volje i raspoloženja. Uz kolače i degustaciju finih pića, put brzo prolazi i stižemo do "Ruskog cara". Tu nas čekaju naši prijatelji planinci iz Dela.

Svi zajedno dolazimo u Mojstranu, odakle jedan dio društva kreće na vrh Jerebikovec (1594 m). Bilo je jako naporno, ali svi smo hrabro stigli na vrh, gdj su nam Triglav, dolina Krme i ostali prekrasni vrhovi Julijskih Alpa bili na dlanu. Nakon odmora krenuli smo istim putem nazad.

Još je napornije. Molimo se da nas ne opere kiša, jer svuda okolo grmi, sijeva i pada. Uspijevamo svi živi, zdravi, suhi i zadovoljni doći do busa, a odande prema domu Kovinarska koča, gdje smo stigli oko 17,00 sati. Tu nas čekaju ljubezni domaćini i ostatak društva. Pokušavamo se smjestiti, a ima nas duplo više nego kapaciteta. Bila je avantura spavati na klupama, stolovima, a i u autobusu.

Nakon večere počinje show program. Pika, Milena, Vojc i Bojan pretvorili su se u švedski kvartet "ABBA" i u svoj repertoar uvrstili i nama posvetili pjesmu Waterloo-Grafičar. Bilo je ludo, svi smo pjevali. Tako smo obilježili i proslavili 40 godina PD Delo.

Nedjeljno jutro osvanulo je lijepo, a mi krećemo dalje do malog etno muzeja i stare domačije u zaseoku kraj Mojstrane, što je dio Nacinalnog parka Triglav. Vrlo živopisno prikazan život u alpskom selu nekih prošlih vremena. Odatle odlazimo u dolinu Vrata i laganom šetnjom do slapa Peričnik. Prekrasno, vidimo ga sa svih strana!

Nakon malog odmora odlazimo u posjet Nacionalnom muzeju planinarstva u Mojstrani. To je novi moderni multimedijalni muzej, na mjestu gdje je bio stari. Otvoren je 2010. godine. U njemu smo saznali puno o povijesti slovenskog planinarstva.

Zadnja stanica našeg lijepog druženja bio je restoran u Žirovnici, gdje smo jeli čuvene dunajske zreske za dvoje, a možda i troje. Bilo je fino.

Odlazak u Ljubljanu, gdje se rastajemo kod "Ruskog cara", s planovima za nove susrete i pokojom suzom u oku. Domeka smo došli oko 22,30.

Pozdrav do sljedećeg nezaboravnog izleta, koji je uskoro. Helop!