Jalovec (2645 m)
19-20. 8. 2011.

Sama činjenica da je Jalovec na grbu Slovenske planinarske organizacije i planinarskom vodiču za Julijske Alpe potakne na razmišljanje, te izazove poštovanje.

Put od Vršiča do Zavetišča pod Špičko polako nas udaljava od zvukova automobila ceste preko Vršiča. Nadugo nakon što su se izgubili zvukovi civilizacije susrećemo dvojicu planinara koji nas nakon standardnog pozdrava pitaju idemo li gore, da bi u nastavku rečenice rezignirano konstatirali - mi idemo dole, a već se 2 sata uspinjemo! Međutim, polako se pojavljuje Špiček i zavetišče - cilj našeg prvog dana. Noć se polako počinje spuštati, a tišinu povremeno prekida grmljavina u daljini. Ne, ne, neće li se valjda pokvariti vrijeme? Zanimljiv je osjećaj kada sve postane relativno, kada se izgubi pojam o vremenu i obuzme, te osjećaj da si prepušten prirodi.

Grmljavina nas nije zaobišla, ali donijela nam je ujutro krasan dan. Među planinarima koji se spremaju za odlazak osjeća se uzbuđenje i povišena atmosfera. Krećemo! Prvi dio puta brzo prolazi i dolazimo na ravnicu zvanu Jezerce. Otvara se pogled prema vrhu, koji izgleda sve prije nego pristupačan. Međutim korak po korak, iza nas ostaje i opjevani prijelaz preko uskog grebena i konačno smo na vrhu.

Sunčan dan omogućio nam je prekrasne poglede na obližnji Mangart i veliki dio Julijskih Alpa. Pokušavamo memorirati prizore, jer nijedna fotografija ne može dočarati ono što vidiš.

Silazak po istom putu nije u duhu pravog Grafičarca, te odlučujemo spustiti se preko Jalovške škrbine. Nakon dosadnog sipara, put postaje romantična do dolaska nad stijenu od 250 metara iz koje sramežljivo strši nevelik broj klinova. Sa svakim klinom osmijeh postaje sve širi, a slika terase Poštarskog doma sve jasnija. Polako se spušta mrak i svijetla automobila s Vršičke ceste polako nas pripremaju na povratak u civilizaciju.

I na kraju...

Svaki dolazak na vrh nova je pobjeda, a pogled najbolja masaža za umorne mišiće. Na vrhu svi su problemi tako daleko. Sam si s prirodom, mali i nezaštićen. Potpuno svjestan ćudljive prirode pogledaš u nebo prije silaska s vrha. U slučaju Jalovca, zaista posebnog vrha.

Zapisala: Darka Grković Zelnik

Jalovec, 19-20. 8. 2011. - foto Dado

povratak na dnevnik »

» povratak na dnevnik

- Kutak za pjesmu -

Kraj kapele Svete Ane


U tankoj knjizi mojega života pronađe se mnoga lijepa strana, al sreću ćutim ponajveću tada kad se sjetim mladenačkih dana, slušam pjesme mojih prijatelja slušam pjesme radosti, veselja, vidim dragu što me sad ostavlja, nju mi srce još ne zaboravlja.

Kod kapele Svete Ane prošla je mladost naša sva. Mala tek klupa ona sve slatke naše tajne pričat zna. Tamo sprovodili smo sretne dane u zagrljaju ljubavnom, u carstvu prirodnom, kod kapele Svete Ane. U samoborskom divnom kraju tom, u samoborskom divnom kraju tom.